|
|
...Želim upoznati osobu koja zna voljeti,zna patiti baš kao ja. Želim upoznati osobu koju za ljubav neću moliti koja će me voljeti i čija me ljubav neće boljeti...
Reci mi,gdje da odem tugo..
osim boli ne poznajem ništa drugo.
Reci mi tugo,zašto ga još volim,
zašto još za prošlošću toliko jadikujem i molim.Reci mi tugo,
gdje su ona vremena stara,
kad smo bili djeca..i sjedili na klupi na kraju grada...Reci mi tugo,
koje ime ova bol nosi,
zašto moje srce za ljubav prosi...
Reci mi tugo,
šapni mi ,gdje je on..
jel još uvjek kao prije...
jel se još uvjek onako slatko smije...
Reci mi tugo zašto još uvjek ona laž ovako boli,
kad je lagao da me voli...
Suton
More se kreće kao
Duše izgubljene.
Među njima je i moja duša,
Među njima sam i ja.
Izgubljena sam otkad
Sam te upoznala,
Otkad si mi uputio prvi pogled i najljepši
Osmijeh na svijetu.Kada si izgovorio
prve riječi
Namijenjene meni,
Moje je srce počelo kucati samo za tebe,
A sada moja izgubljena duša
Pati za tobom.Plivam u moru suza
isplakanih za tebe.
No ti to ne primjećuješ jer su
Stopljene s vodom.Molim te, kada više
ne budem na ovom
Svijetu, pogledaj u more kada bude suton,
I vidjet ćeš sjaj mojih suza.
Tada se sjeti
da u moru postoji duša,
Duša izgubljena bez tvojih dodira,
Poljubaca,
Duša izgubljena bez tebe...
Ljubav su mora,ljubav su
neba,ljubav je sve sto ljudima
treba.Ljubav je potok sto tece
i raja,a poljubac je putic
sto dva srca spaja...>
Srce svoje ne daj nikome ni pod
koju cijenu, samo onome tko ti
daje svoje u zamijenu. Idi stazom
ljubavi i negdje se smjesti, ja cu
istim putem pa cemo se sresti....
Nagovaram mjesecinu da u tvoju sobu
zaviri i da te probudi umjesto
mene i zagrli. Neka ti prica i neka cuva,
neka te ljubi umjesto mene!!!!
Voljela sam ga i on je mene
voljeli smo se ali ne u isto
VRIJEME!!!
Ti si malo mace sto po srcu grebe,volim taj oziljak jer je od tebe...
Kadkad places a nitko ne vidi tvoje suze.Kadkad je zivot tezak a nema nikog da je uz tebe.Kadkad si sretna nitko ne vidi tvoj smijeh.
| kolovoz, 2008 | ||||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
by XXS Girl
...ovo je moj blog na kojemu cu pisati bas sveee, vezano za mene...
...zeljela bi da svi moji blogeri znaju o meni sve sto je potrebno...
...zato mislim da je sada vrijeme da se predstavim...
...ja sam sabina...
...dolazim iz dugog sela....meni jako dragog...hh
...imam puno dobrih frendica, ali najbolje mi je: Mirna =)=)
...imam ja i frendove da nebi mislili...lol...lucijan, filip...
...a ljubav (L)...pa kaj moram sada bas o tome...hh.
.rade nebi.hihi
...slusam:pa uglavnom muziku..lol
...ali najrade poslusam:strano, rock, punk...ugl. sve osim cajku...bljakkkk
...treniram rukomet, i jakooo sam dobra u tome...hahahah
...pa mislim da bi sada bilo stvarno dosta, i da je vrijeme da mi komujete ovo moje carstvo...
...najdraza boja mi je zuta...
...zato kaj me podsjeca na nesta veselo i vedro...
...volim...(L).
..svoju malu ceku...do neba i nazad...
...zivotinje...
...obitelj...
...prijatelje...
...decka...hh...za sada ga nemam..XD
Blog.hr
Mirna
Silvija
Matea
...Tvoje slike u latici su sad zakljucane... ali nisu zaboravljene. Tvoje ime vise ne pisem, sve sam izbrisala, sve posarala, da te lakse zaboravim. Kad prodjes kraj mene, da te ne vidim pravim se, jer hocu da iz boli ove tupe izbavim se. Lazem da te ne volim, da za tebe ne marim, da na tebe ne mislim, i sjecanje svoje kvarim. Sta to mi sve znaci? Samo lutam, ne znam kud... I da se ubijem, bilo bi uzalud..... I dalje bih TE VOLJELA...
...Utjehu trazim u pjesmama u besanim dugim nocima. Al tebe nema, nema tvog osmjeha ni tvojih stihova. Sad se smjeskas drugima i njima posvecujes svoje pjesme. Utjehu trazim, a ipak sam sama bez tebe...
..,Vrati se stazom kojom si dosao,gdje si mnoge dane provodio. Vrati se meni koja te voli i ceka, koja te nikad zaboraviti nece. Vrati se na more, i ono je nemirno, jer smo iste tajne u sebi sacuvali. Vrati se...
-------------------- ------------------ --------------------- ----------------------- ------------------------ ------------------------ ------------------------ ------------------ ovako ce izgledati linija moga srca ako mi se uskoro ne javis!
...Na stolu je lezalo pismo pisano ljutnjom, pomijesano krvlju,a vjetar je lagano pirkao kroz otvoren prozor kao da ga je htio predati onome kome pripada.
Sunce je susilo stranice i polako citalo posljednju molbu za oprostaj...
"Voljeli smo se ludo. Jos uvijek se sijecam tvojih toplih rijeci, spustenih u moju kosu. A zatim sam morala otici, vratiti se skoli, staroj vec pomalo dosadnoj rulji i vremenu bez tebe.
Bilo je tesko ali drzalo me tvoje obecanje da ces obavezno dolaziti da me vidis, jer si imao Hondu koja ti je zivot znacila. Ako i ne dodes pisat ces pisma, mozda i ne tako duga ali glavne ce biti dvije rijeci i moje uvjerenje da jos uvijek mislis na mene...
...I otisla sam...
Brojala sam dane, sate, minute do trena kada bi te opet trebala vidjeti.Ponekad mi se cinilo da ti nije stalo do mene, ni do nase tako lude veze, ali su mi svi nasi frendovi pricali kako si im non-stop dosadjivao pricama o meni. To me je razuvjerilo, a tako uzasno sam te voljela...
Proslo je mnogo vremena, ali ti nisi dolazio, nisi pisao; toliko dugo ocekivala sam bar one dvije rijeci napisane na list papira istrgnut iz neke teke. Ali pismo nije stizalo i ja sam svaki dan uzalud brojala postarove korake. I ponovno mi se cini da ti nije stalo do mene, da me zaboravljas (...bilo je mnogo ljepsih djevojaka koje su padale na tvoju zgodnu facu, a najvise na tu prokletu plavu Hondu).
Prijatelji su sutjeli ili govorili kako sada mislis na mene, ali nemozes doci zbog drugih stvari. To je budilo sumnje u meni, ali ja sam jos uvijej mislila na tebe, sve dok se nisam pocela tjesiti. Zasto patiti zbog nekoga podlog covjeka koji vise ne misli na mene nakon par susreta. I sve vise sjecala bih te se sa prezirom i osjetila odvratnost plave boje u Hondi i tebi....... a onda sam jednom srela tvoju sestru i tek radi reda pitala je kako si, a da nisam znala koliko ce me to moje naivno pitanje stajati. Prvo je dugo sutjela. Mislila sam da se zbog tebe kaje, i kad sam joj to vec htjela reci prekinula me usred rijeci:
- Izvini, ali vrijeme je da to saznas. Krenuo je k tebi da te vidi i nije se vise vratio...poginuo je... u bolnici kada mu je smrt zaklapala oci, zamolio nas je da ti to ne kazemo. Znao je da ga previse volis da bi ostala sama i da bi radije za njim krenula u smrt. Radje je htio da mislis kako je pokvaren i kako te je zaboravio, nego da patis i osjecas se krivom.
Posljednju njegovu zelju, eto i ja sam izvrsila, a tebe je zamolio da nikada ne dodjes na njegov grob, jer bi ga to jako boljelo. Stvarno te je volio.
- Plima teskih osjecaja pomijesanih suzama htjela je u jednom trenu izaci iz moje duse. Ali nije mogla. Bila je to preteska bol.
A prolaznici su se okretali, mozda u cudu gledali kako jedna drugoj placemo na ramenu. A mozda je kome zasjala suza u oku... neznam...nista nisam vidjela... samo u mislima tebe na onoj odvratnoj plavoj Hondi.
Zeljela sam se ubiti i vise puta su me sprijecili i rekli da je zivot predamnom, a nisu znali da meni bez tebe nema zivota. Osjecala sam krivicu i ja to moram platiti; pa radi mene si s tom prokletom plavom Hondom zavrsio pod zemljom onda kada sam te najvise voljela. Ponovno je krvarila stara rana, ali morala sam zivjeti radi tebe jer ti si zivio kroz moje misli, i rijetke snove. Bol sam drzala u sebi kao zeljezni most izmedju tuge, bola i srece na drugoj strani.
Svake veceri pokusavala sam suzama izbaciti patnje i sve te boli iz sebe, ali one su sve vise htjele biti tu.
Sada sam zivjela za tebe.
Par godina kasnije krenula sam majci na grob i odsetala da vidim najljepsi grob na tom groblju. Bilo je to jucer...
Problijedila sam citajuci tvoje ime. Sto se sve u tom trenutku osjeca? Suze su me gusile dok sam gledala tvoju sliku s koje si se bezbrizno smjesio, kao da si ziv. Bila je to jedna od onih slika koju si meni poklonio i na poledjini napisao:
"TEBI STO TE TOLIKO VOLIM, JA"
Osjecala sam da je to samo moj grob i da samo tu pripadam, sve ostalo nije bilo vazno... nista mi u zivotu nemoze nadoknaditi tebe, pa ni sam zivot. I molim te, oprosti mi sto sam mogla posumnjati u tebe. Nikad te necu preboljeti, i zato jos jednom molim: "Oprosti ja sam kriva".
Mislili su da su me izljecili, smijesno, pa za mene nema lijeka... jedino ti... Molim te primi me k sebi ako si mi oprostio...
I nije pismo stajalo samo. Suze koje je sunce pretvorilo u praznu mrlju, a zatim se na pismo spustila glava svjetle kose, a njeno tijelo je jos jednom izgovorilo molbu za oprostaj...i njegovo ime...tako su se i nasli, kao da je iz tih praznih zila krvlju izasla sva bol, a ona je nepovratno zaplovila u srecu... k njemu.
Jos jednom je on bio u pravu. Otisla je u smrt jer se smatrala krivom..........a zivot je bio pred njom.
P.S.
Ako Vam citajuci ovo pismo jedna suza napusti oko i smoci lice, znajte sto su patnje nesretne ljubavi. Medjutim ona ga nije pisala kako bi je netko zalio i konacno u tom odvratnom svijetu, osjetio potrebu da pusti jednu suzu.
Bio je to posljednji pokusaj da pred smrt olaksa svoju bol i da u smrt krene bar s nadom da ce joj se oprostiti grijeh - kojeg nije bilo.
Ali nije molila Boga od kojeg ponekad ocekujemo pomoc. Molila je nekog tko joj je bio svijetliji od Boga, od svijetla, od stare vec pomalo dosadne rulje i zivota...
...molila je njega. Ne zbog boli, osjecaja, krivice i sazaljenja, vec zbog ljubavi,
DA ZBOG LJUBAVI...
Sjećam se da si plakala kada je došao dan mog odlaska. Rekla si da ćeš me čekati, a ja sam s osmjehom pošao.
Vrijeme je sporo teklo i rat je dugo trajao, rekla si da ćeš me čekati i ja sam do kraja istrajao.
Došao je kraj rata i ja sam se vratio, a da se sve promijenilo, ja nisam ni slutio.
Ne, nisi me čekala kažu: "Tvoj muž je lijep i bogat", a ja sam iz rata došao bez jedne ruke i slijep.
Svakog dana na uglu tvoje ulice prosim s kapom u ruci, a ti ne slutiš tko je.
Već poznajem glas tvog sina i trapavi bat malih nogu; ah što bih dao da samo na tren vidjeti mogu.
Kada prođeš pored mene, pred sobom vidim tvoj lik, grizem usne do krvi da ugušim očajni krik.
Uvijek kada si prošla, uvijek si mi nešto dala, a ja ni jednom ne smognem snage da ti kažem: "Hvala"
živjela je ovdje u dolini Save,imala je oči plave kao nebo.
Zaljubljena ,sretna vesela je bila,nije znala za tugu i bol.
Tog dana njenom dečku je bio rođendan.Žurila je s pet predivnih ruža u ruci,
zadihana,sretna,za trenutak stade na pločniku ispred njegova doma.
Otvorila su se vrata njegova stana i pojavio se mladić lijep ko prvog dana.
S osmijehom sreće krenula je prema njemu .
Al odjednom škripe kočnica je prenu.
Kasno mladić viknu očajnički:" pazi!" jer njegovu dragu već auto zgazi.
Sad ona na cesti leži, pokraj nje cvijeće, a snovi joj se nikad ostvariti neće.
A mladić se pita što mu život pruža
Pregršt praznih snova i pet krvavih ruža.
ej..evo mene nakon nekoliko dana..da vam odmah sve po redu ispricam...
u utorak sam bila na bazenu..u Tuheljskim toplicama,
o bilo mi je bas zakon!!!.Kada sam dosla odmah sam se bacila u vodu sa svojom malom sekom Nikom i sekom Mateom ..no moja mala seka nezna plivati pa je imala slauf..hhhh.. bilo je prilicno lijepo.Isli smo na valove i na veliki tobogan,a nakon toga u toplu vodi i na mali tobogan...Ja i Matea smo uzivale a Nika mozda jos vise od nas...no sve u svemu ja sam se super provela...ajde sada moram ici...booooookić...
Sorrayte kaj nisam stavila slike od seka i obitelji....
Žudno sam brojala i cekala taj dan,
da ga vidim,
da mu padnem u zagrljaj...
Ali taj dan nikada dosao nije,
ništa nije kao prije...
Izgubila sam svoj dom,
i onu sobicu malu,
zidovi sjecanja se ruse,
djetinjstvo moje red za redom
se brise....
Zar je tako lako obrisati
one lijepe dane,
i moju mladost,
dok sam se igrala na cesti i
pricala moru.
Zar je tako nestala toplina i onaj
šum mora,
koji me je nekad pratio kad sam bila
od suza umorna...
Zar ce otici i prijatelji i
one ludosti stare,
pusta skolska sijecanja,
biljar i.. kave...
Zar ce izblijediti sva
mjesta i sve ljubavi,
zar ce nevazne postati sve one pjesme,
i svi oni poljupci..
Zar ce vrijeme uzeti
meni sve one lijepe dane,
moju prvu ljubav,
moje prvo razočaranje.
Gdje su one suze koje sam plakala,,
one ulice gdje sam skakala,
ona klupa gdje sam se s njim ljubila,
onaj zid gdje sam se uvijek skrivala....
ono mjesto gdje sam skoro zaboravljena,
tamo gdje sam odrasla....
sad daleko....
Samo one koje su te voljele,
znaju kako je tesko bez tebe...
